Proučavanje nekog jezika, od leksema do izgovornih varijanti, obično pretpostavlja jezične i govorne odabire njegovih tipičnih govornika. Pritom je tipičan govornik najčešće definiran kao izvorni govornik, koji se služi općeprihvaćenim jezičnim varijantama, bez govorno-jezičnih poteškoća. Ipak, pronaći tipičnog govornika može biti izazovno. Tako su, uslijed suvremenih društvenih previranja i promjena, izvorni govornici od najranije dobi pod utjecajem drugih jezika, kako putem masovnih medija tako i putem svakodnevne komunikacije s neizvornim govornicima. Dodajmo i da su višejezične obitelji sve učestalija pojava, kao i česte promjene boravišta zbog ekonomskih i ostalih društvenih razloga, a te promjene nerijetko podrazumijevaju i različite jezične sredine. Nadalje, odrediti što je u jeziku općeprihvaćena varijanta ovisi o brojnim čimbenicima te je podložno različitim interpretacijama. Konačno, kinematska mjerenja otkrivaju znatne varijacije izgovornih pokreta među različitim govornicima pri dosezanju istog akustičkog cilja, tj. realizaciji određenoga glasnika. Pritom se navedene varijacije artikulatora neće nužno slušno zamijetiti, ili će se doživjeti kao nerelevantne u funkciji fonemskoga razlikovanja. Takva otkrića, barem u nekim slučajevima, izazivaju dvojbu gdje povući granicu između varijante koja pripada urednome govorno-jezičnom statusu i varijante karakteristične za govorno-jezični poremećaj. Imajući na umu sve navedeno, nameće se zaključak da je proučavanje atipičnih realizacija od iznimne važnosti za potpuno razumijevanje jezičnih i govornih mehanizama. Stoga je cilj ovogodišnjeg skupa preispitati granice i preklapanja tipičnog i atipičnog na svim jezičnim razinama. Pritom pod atipičnim varijantama podrazumijevamo slučajeve govorno-jezičnih poremećaja, ali i, u širem smislu, sve otklone od jezičnih pravila odnosno rubne slučajeve. Sudionicima skupa predlažemo da navedeni problem preispitaju iz sljedećih tematskih perspektiva, koje se mogu proširiti i drugim sličnim pitanjima:

• ovladavanje stranim jezikom
• usvajanje materinskog jezika
• višejezičnost
• glotodidaktika
• govorni i jezični poremećaji
• psiholingvistika
• neurolingvistika
• kognitivna znanost
• morfologija
• fonologija
• fonetika
• sintaksa
• leksikologija i leksikografija
• dijalektologija
• frazeologija
• stilistika
• retorika
• analiza diskursa
• kognitivna gramatika
• sociolingvistika
• standardi i norme u jeziku
• jezik i identitet
• metafora, metonimija, konceptualna integracija
• (javna) komunikacija
• jezik digitalnih komunikacijskih kanala
• jezična politika
• rod i spol u jeziku
• prevođenje
• eksperimentalna lingvistika
• korpusna lingvistika
• programi za računalnu obradu podataka
• informacijske tehnologije

Pored predložene središnje teme, prihvatljive su i ostale teme relevantne za suvremena istraživanja unutar primijenjene lingvistike.